Tren

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U zanosu naših požuda,
Dok nam osjećaji govore kuda,
Skriveni ispod krošnji drveta,
Skriveni od zlobnih pogleda svijeta.

Nježno stišćemo jedno drugom ruku,
Mazimo se na zelenom jastuku,
Krišom molimo da zauvijek bude ovaj tren,
Molimo i ljubomorno čuvamo svaki prošli.

Šutnjom jedno drugom govorimo,
Osmijehom koji je samo tren,
A svaki taj tren kao slika,
Koju nosimo gdje god pošli.

I ljubimo,ljubimo dok ne izgubimo dah,
Dok nebo ne obuče crveni kaput,
A onda nevoljko uz zvuk sata uzdah,
Olovnim korakom hitam na dugi put.

I opet šutke gledamo se,
I opet uz osmijeh ljubimo se,
I toliko ti toga želim reći,
A nikako to da pretočim u riječi.

Ti si moj dugosanjani san,
Razlog koji se traži za novi dan,
Najljepše što se može poželiti od sutra,
I jedina koja budi čežnju,
I s kojom bih budan čekao jutra.

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting