[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Neću niti probat reći

Da sam kamen, stijena,

Ili možda još i veći,

Teške su mi te riječi,

Preteške da ih kažem,

A prelagane da slažem.

Samo suza krasi obraz moj,

Dok mi oko traži spokoj

A misli bježe od sebe

I krijem se, i kriju se

A strah mi u lice smije se,

Jer se čovjek ne boji nikoga, a boji se sebe

i nemože ni površinu da zagrebe,

Jer on bježi izvan umjesto da unutra bježi

I na svaki svijet prkosno reži

I teško mi reć nimalo nije,

Da sam čovjek grešnik

Koji vodu u blato lije

Kojeg strah naći ne smije.

A on čeka već pred vratima

I zato ih ključam spremno

I molim Boga revno

Da me od očaja spasi

I od vatre i od ognja;

Da me svetom vodom skvasi,

I vatru grijeha ugasi,

I vatru grijeha ugasi.

Autor TruthSeeker

Uskoro 15 godina :)

Odgovori

Subscribe without commenting