[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Na njegov pogled spušta se mrak,
Tone u ambis tame,
Nigdje pukotine za tračak nade.
U njegov život namotalo se puno
Nemoći, do užasa i strave.

Traži snagu da podigne vjeđe,
Pruža ruke, ne zna kome,
Traži neko srce
Koje ga želi u toplini primiti sebi.

Nemilo vrijeme oduze mu snove,
I obzorja zanosne mladosti.
Nismo ga prepoznali,
Ili nismo htjeli?
Umire smisao života u njemu
Jer ga nismo sreli.

Autor Josip Bralic

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting