[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ako dugo ne čuješ moj glas

traži me na tajnom mjestu.

Tamo na kraju vremena,

na prostranim livadama suhog cvijeća.

Prepoznat ćeš me lako,

stajat ću obučen u suze.

Moj glas bit će ugušen u gustoj samoći,

sa mojih usana nećeš čuti pozive,

ali znaj da trebam te.

Da silno trebam te.

Baš tebe.

Tad mi samo priđi,

ne boj se,

to sam ja sakriven u drhtavom tijelu.

Hodaj polako bez rijeći,

bit ću slomljen

izgubljen

ne pitaj;

samo zagrli me snažno,

reci da biti će sve u redu,

da sad si tu,

da me voliš.

Preokreni konačno taj pješćani sat.

Ostavi vrijeme neka curi.

Tad počet će kiša,

tople kapi padat će na tvoje obraze,

poljubi me,

a ja ću tada dobiti razlog da ponovo izustim glas.

Posted by oziris

This article has 3 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting