[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Osjećam,
da gubim svoj lik u betonskome gradu.
Tražim!
Koliko te tražim da ne zaboravim,
a bojim te se naći.
Bojim te se naći, da ne zapamtim.

Upitam se ponekada
da li sam samo obris
koji pamti sjene prošloga bitka?
Da li sam svjestan svoga postojanja,
ili se nadam da sam samo sjena
unutar mnoštva boli,
unutar bića što voli,
sjena jednoga žitka.

Iskidao sam svoje srce
krvavim noktima od kidanja.
Upalio sam svoje oči
snagom svojih snivanja.

U snu…
Još sam tu…
Još samo ponekad,
dok ne zaboravim…

Autor Lirana

Odgovori

Subscribe without commenting