[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Dok tmasti oblaci hrle
i s brdom tamnim se grle
bijel gavran, crna roda
močvarom mrtvom hoda

I ćutiš vlagu u zraku
i kriještat čuješ svraku
pod nebom zemlja sva stenje
duša se k nebu penje

Izvija u slobodu
lagana, bez težine
lebdi po plavom svodu
zraka je svjetla dirne

I zaplaču planete
i Sunce se protrese
kad duše mlade se sjete
doma svog, stare adrese

I odlaze u beskraj
u vječnost svjetlom pletenu
u davno opisan Raj
u Pjesmu vječnu tu snenu

Ova objava ima 5 komentara

  1. Super ideja!
    Bas me zanima kako to bude kad se ode s ove adrese u vjecnu pjesmu?! U biti, ti si to, iako misticno, ali i lijepo i primamljivo docarao…tak da mi se i ne zuri vidjeti, kako je tamo negdje…
    Lijep pozdrav, dragi Pjero! 🙂

  2. Hvala vam i sretan sam da vam se sviđa. Prelistavajući neke stare primjerke Newsweek magazina sam uočio rubriku ‘Transition’ u kojoj se navode i komentiraju poznate osobe preminule tijekom isteklog tjedna i eto odakle inspirativni click za Pjerovu maštu.
    A vrlo je indikativno i to što se na engleskome upotrebljava ‘Transition-Prijelaz’ za nešto što je u našem jeziku Smrt, preminulost… znači kraj i nema više.
    Uvijek malo dosadne filozofije pjerovske lol
    LP runi & Osmijeh
    LPMax

Odgovori

Subscribe without commenting