[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Cijele rujne mladosti,

uspinjemo se uz hrastove ljestve

i beremo dozrijelo voče s grančica bujnih,

vijamo gvožđe golih ruku.

Uporno krečimo zidove u boje bijele,

iako žbuka pada sa zidova.

Suklja plamen iz živa srca,

snaga u nama vrije.

Zla krv bludi, puni sljepoočice

i godi nam režanj jabuke grijeha,

stanite! ne žurite pomamne očice

da vas more grijeha u starosti ne uguši.

Cijeloga života pilimo daske našeg počivališta,

skupljamo perje slave,

i u stare dane,

gušimo se u zadahu divlje mladosti.

Čovjekova transformacija,

inverzija je leptirova vjeka,

čovjek živi i sklapa se u čahuru drveta,

vrlići ljestava postaju najtvrđe daske lijesa.

Odgovori

Subscribe without commenting