[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sasut ću svoja sjećanja
u bistre doline zaborava obrasle mahovinom tuge
i bršljanom sjete boje purpura
što u jutrima bezglasno se rađa
i traje kroz jeku zaraslih puteva
po kojima dugo nitko prošao nije…

Otkrit ću bol u tvojim očima
preliven plavom čežnjom neostvarenih dodira
što sjeku daljine
lomeći se na stijenama glatkim od čekanja
da ugriju svoja promrzla nadanja…

I kada te dotaknem osmjehom
skrivenim u uglovima usana,
ponijet ću u beskraj svu žudnju sa tvojih dlanova
i snove sakupljene u samotnim noćima
u kojima poljupci su izgubljeno letjeli tamom
ne znajući kuda da spuste
toplinu davanja…

I tada
sakrit ću sebe i tebe
u sjenovite krošnje stoljetnih borova
što sjaj sunca dotiču
svojim nedoglednim visinama.

Posted by shadea

This article has 9 comments

  1. I kada te dotaknem osmjehom
    skrivenim u uglovima usana,
    ponijet ću u beskraj svu žudnju sa tvojih dlanova
    i snove sakupljene u samotnim noćima
    u kojima poljupci su izgubljeno letjeli tamom
    ne znajući kuda da spuste
    toplinu davanja…
    Zaista ne znam koji stih mi je bolji, ali izdvojih ovaj, jer se s njim nekako sazivjeh…

    😀 😀 😀 lijep pozdrav

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting