[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Ljubav ce otici, a zivot ostati.
Ja nesto moram postati.
Za sobom cu ostavit’ tragove sunca, da me obasjavaju i kad me ne bude.
K’o djecak sanjao sam mjesec i zvijezde, a to su bile zablude.

Ove oci zamrznute vatre, tesko se bude.
Srce bi zeljelo mnoge odgovore, al’ zna i previse,
ova dusa zato lako ne dise.

Umjetnik ce izgorjeti u zeljama svojim,
jer od kapi jedne more bi da stvori.
Al’ zivjece vjecno u djelima, dok ga pjesma ne pokori.

Ostavicu svijetu lirske misli,
ako treba i srce i dusu,
ionako kroz nju sad vjetrovi pusu.

Sto ne budem mogao, reci cu u pjesmi,
jer putevi mog srca oduvijek su tijesni.
Sto ne budem znao, moja pjesma znace,
jer ona se smije i kad srce place.

Ostavicu nesto, da za mene sija k’o sunce,
jer dan je bistar, a noc je luda.
Zivot svih nas prepun je zabluda.

Ostavicu tragove sunca da budem tu i kad me ne bude.

Autor Chokee

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting