[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Još uvijek te ljubim usnama što trnu
u zjenama tvojim ogleda se lune trag
košuto moja što u smiraj dana
na pojilu gasiš vatre uzavrelog srca
Kosjenko moja od boga mi darovana.

U prohladna jutra dok jašem uz rijeku Sanisej
viđam te kako pereš rublje s ostalim ženama
takvu te upoznah, na koljenima, marljivu i lijepu
svojom si pjesmom zagrlila moje srce
tvrdo i ratničko, što doskora je gorjelo u ognju.

Večeras ugrist ću ti usnu, zadat ću ti bol
jer želim ćuti jecaj sa usana tih rumenih
posjedovat ću te kao što orao grabi plijen
dok s vrha klisure ponire u letu velebnom
nećeš znati što te je snašlo grlice moja nježna.

Teška je spoznaja divlje prirode i potrebe
ali ja ju prihvaćam bez truna kajanja
lijepo je biti načisto s nagonima u sebi
i gledati zorom tragove božjih suza
što klize s grana plemenitih jela.

Autor Judas

Odgovori

Subscribe without commenting