[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Noćas bih mogao da ti ispričam priču

da pođem, tragom starih sjećanja,

do zemlje daleke, u kojoj nisi bila,

tamo gdje  iz srebrenih oblaka

na zelena polja padaju

osmjesi anđela

Noćas bih mogao da se sjetim pjesama

koje mirišu na jesen, na lišće

na vijenac od majčine dušice

na glavi dobre vile

koja gorom hodi

Mogao bih, noćas, da ti pričam

o konjima koji su odlepršali

preko ružičastog horizonta

tamo gdje stići ne mogu

jer ja sam obični prolaznik

sa ožiljcima na duši

koji samo želi da se na kraju puta

prepozna u tvojim očima

Autor Sumiko

Ova objava ima 8 komentara

  1. “tamo gdje stići ne mogu

    jer ja sam obični prolaznik

    sa ožiljcima na duši

    koji samo želi da se na kraju puta

    prepozna u tvojim očima”
    Ne znam zašto tvoji stihovi diraju posebno duboko…
    Ostavljam ti topao pozdrav dragi Sumiko!

  2. “do zemlje daleke, u kojoj nisi bila,

    tamo gdje iz srebrenih oblaka

    na zelena polja padaju

    osmjesi anđela”
    Predivna slika sumiko 🙂 Jednostavno prejake slike, ugodan dan želim 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting