TRAG

[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Nemogu više

slušati naše pjesme,

niti gledati naš najdraži film.

Više i ne spavam u svojoj sobi,

previše je u njoj duhova,

previše je tebe.

Sada noćima bdijem na kauču

uz loš tv program

i beskrajne reklame.

Spremio sam naše stvari

u onaj stari ofucani sanduk,

spremio sam u njeg

i svoju ljubav

one kobne noći.

Otimala se kad sam je zatvarao

poput utopljenika,

a i sad joj čujem glas u noći

kricima svojim zove da je pustim,

poput utvare,

poput prokletog “Crnog mačka”

Spalio sam i naš album,

svi osmjesi i posjećena mjesta

izgorješe u istom plamenu.

Činili smo se sretni,

ali ljudi se uvijek

doimaju sretni na slikama.

I stan sam očistio od tebe

izbrisao tvoj miris

i zaboravio ti glas.

Cijeloga dana sam te brisao

sa polica sjećanja

i spremao u pakete zaborava,

ali ipak,

negdje duboko u meni,

u veličanstvenoj ljepoti

sja i ne blijedi

trag tebe.

 

Autor Netko

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting