[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Kad vidiš kroz oblake
Ucviljene ljude
Daj im znak
Da si s njima.

Kroz pjesmu te
Oni zovu
U dvore ljubavi
Da siđeš
Jer, ljubav je
Krnjava postala
Odlaskom tvojim.

Kad bi te oni
Sada mogli bar
Malo vidjeti
I srca svoja smiriti,
Pjesmom ih
Tvojom nahraniti.

Njihov je život
Vječito padanje,
Ali i nadanje
Da ćeš im
Kavu skuhati
I u krevet donijeti
Pa s njima je
U snu popiti.

Eh!
Da te mogu oni
Sada vidjeti,
S tobom divaniti,
Tebe poljubiti.
Jer, kameno srce
Njihovo nije.
Ono je iskreno
I blaženo, Toše.

Autor Admir Muhić

Ova objava ima 3 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting