[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Otvorila je prozorske kapke,
pomilovala oblake,
naginjući se kroz prozor protresla posteljinu,
licem još od rose i dodira sna…
Rumene obraze joj podiže osmijeh tutunja kroz kuću,
okreće se i odlazi.
Prozor ostavlja otvoren.
Stojim,opet,kao i svako jutro,
čekajući njenu predstavu,
u uskim kamenim ulicama,
gdje su jutra puna,
žene crvenih usana na prozoru,
a dječiji koraci odvanjaju zidinama,
boreći se sa zvonom na biciklu,
a ja,provlačim se kroz masu onih
koji jure po svježi kroasan,
da vidim nju,iako kuća njena bojama je ispunjena,
i na štirku iznad ulice okači samo snove,
ipak,stojim s nadom da me bar štipaljka sa štrika njenog pogodi u glavu.


Posted by ogrtacmira

Odgovori

Subscribe without commenting