TO

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ime nema. Ni na jedan od naziva, ne javlja se.
I odlazeći i ostavljeni imaju podjednaku nelagodu nedostajanja. Toga. Pa nekad osjete: tu je.
A To i ne ide nigdje. Tu je i kad nije tu; paznina koju ostavi identična je prisustvu – ruga se.

To se može imati, a može se i nemati To. Kako je bez Toga, znaju oni što dozivaju. I oni što o Tome ćute.
I u tonove loše pjesme zavuče se i pjeva. Uđe u prijatelja, pa gleda. A ne vidiš ga. Ni kad ga ima, nema ga. Gdje je?
Ovdje. To piše kako je To napisalo sve o Tome.

Svi traže.
To, ili one koji traže To.
Neki ipak, ne; zbog njih i postoji To – kada bi svi tražili, Toga ne bi ni bilo.

Oni što su se vratili sebi, vratili su se Tome. Ostali popunjavaju neprisustvo.
Lako je vratiti se Tome; i To se želi vratiti sebi, raste kada sretne sopstvenu prazninu – zato se misli da praznina nije prazna.
Zašto vratiti se Tome, kada je To svugdje, ne znamo.
Zna To.

Autor pechko

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting