[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

”Ono što te je snašlo

Nije te moglo zaobići

A ono što te je zaobišlo

Nije te moglo snaći.”

 

Uvijek odzvanja u glavi

Taj krik SVETIH riječi

Taj osmijeh neočekivani

Sa biserima koji bodu oči poput sablje

Sablje,ljute sablje

Koja čeka da se nehotice

Sapleteš o nju

Eh a tek tih očiju sa neobjašnjivom sanjivošću i unikatnim sjajem

Sjajem dražesnosti

Smiraja,topline

A istovremeno i oluje

Vatre,nesigurnosti

Sve ovo podjednako dijeli tu

Tu vrhovnu vodeću poziciju kod nje.

Ali ko je pita

On naravno ne pita!

Ne pitaju oni njeni najbliži

Ne pita onaj poštar

Ne pita gospodin u autobusu koji

Svako jutro zamišljeno

Gleda kroz prozor

Očima punih čežnje,pitanja

Haman ni njeg’ niko ne pita(a i nebi imao tog odgovora)

Mogu se poistovjetiti,jarani da budu

Ko će ti ga znat’

Možda bar po onom jednom uzdahu

U toku tih 45 minuta

Uzdahu punom sjete

Tuge

Lažnih obećanja

Lažnih prijatelja

A najviše one lažljivice nade

Mada nije ni ona kriva nešto posebno

Bar ne za osuditi

Kriv je ‘on’

Koji pruža nadu za nadom

Bez kraja

Gladan je pažnje kao onaj prosjak korice hljeba

Glaadan je dokazivanja

Kao bokser u ringu kad treba nekome da smrska vilicu

Da bi dobio titulu

Al’ titulu najboljeg boksera

A šta ovaj(možda titulu koja ne zaobilazi nijednog lijepog muškarca)

Titulu popularca,

U pravom smislu titulu ”samopouzdanja”

Kod njega

Muško ne smije biti njanjavac!

A i sam je to ne znajući

Usvakom trenutku

Svog neosnovanog,besmislenog života

 

Mrtvim okom s druge strane,

Krvavim okom

Usnama željnih svega

Muških očima

Punih sjete

Pitanja

Ako misliš da..

Taj gospodin kraj prozora da..

je..neko..ko?

To oko,taj vir,taj glas pun pitanja

 

To si ti.

 

Autor spring

Odgovori

Subscribe without commenting