[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Zamoliti , ću vijetar

da ti ponese

moje riječi.

 

I kada susretne te vijetar

negdje , u tvome razmišljanu

gdje korake tvoje

samo korak vodi.

 

I kada hladan vijetar

ne osjetiš

na promrzlom licu

već rukama hvataš

dodire, milovanje vjetra.

 

Taj trag topline,

neprimjetan osmjeh

na rubovima usana,

to su moje riječi

što po vijetru ti ih poslah.

 

Autor Albina

Ova objava ima 14 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting