[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

I opet po tisućiti put kažem adio

I opet potajno molim da me zadrži

Što će zapravo čuti?

Nisam ona koja odzvanja

Ona sam koja nakon eksplozije

Skupi ono što preostane

Zažmiri i okrene leđa

Sporim koracima, tiho s nadom da se zapravo ne kreće

I onda grlim zrak, ljubim hladan zid

Do jutra

Pa se nasmiješim, ”Dobar dan,tugo! Znala sam da ćeš ostati!

Ali pssst, nemoj da on zna… Tko voli, tih je. Odzvanja samo prazna posuda.”

A treptaj na obzoru neka pričeka još samo malo…

Posted by emajakov

Inspiracija je započela jednom romansom ... :)

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting