[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Tko si ti što uzburkavaš more snova,
Remetiš mi ovo malo mira što ljubomorno skrivam?
Tko si ti, stanovniku noćnih mora?
Dolaziš najedno, lutajuć bez cilja.

Znaš li da me gaze tvoji koraci hladni,
Tvoje ruke plamene da miluju mi dušu?
Zar moguće je osjećati toplinu sunca
Dok oblaci teški nose ove vjetrove što pušu?

Sramim se i reći da pustih te unutra sobodnog poput ptice,
Da srušiš sve što gradih u godinama koje proletješe bez tebe.
Boli me jako, ne smijem ti priznati, al izdaju suze što teku mi niz lice.
Tebe to ne dira, što pobijedila me ljubav, niti sad ti ne misliš na mene.

Preboljet ću te, znam,
Kad srce se pomiri da mjesta za tebe više ne smije biti!
Nije lako živjet sam
I žedan ljubavi s tvoga izvora praznog tako dugo piti…

Posted by kikinho

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting