[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Živjeti pokušavam kao Gandhi a umrijeti ću kao Staljin.

Sam u sobi,
Ja i mrak.
Svijetlo jedva iz cigare tinja.

Žar njen gledam i razmišljam.

Koliko čovjek može daleko doći.
Koji je moj cilj?
Dali sam to ja?
Ili sam iluzija bijednika.

Nemojte me voljeti, iz navike.
Volite me jedino ako iskrvarim tamo gdje vas najviše boli.

A ja sam vas volio kao Paganini violinu.

Svirao sam vam po srčanim žicama s rukama punim bogova.

Svirku koju čuti niste htijela.
I sada jada je Paganini utihnuo ja sam udahnuo. 

Autor Netko-Treći

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting