[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Tko sam ja u sebi
kad me sobom takneš,
kad ti ćutim usne
da mi tijelo žare,
pa sam kao vatra
ili oganj živi,
a ti rijeka što se
sva po meni slije?

Možda sam samo
beskućnik u noći
što konak svoj nađe
u požudi tvojoj,
pa te vatrom hlapim,
svog te žudnjom pijem,
da prelit’ se ne možeš
preko ruba mene.

A možda sam lopov
što te sobom hoće
zavest’, ukrast’, otet’
i od svih te skriti,
da tobom se budim
k’o vjekovnom rimom,
da me sobom pišeš
dok bludu se daješ.

I ne poznam nikog
k’o sebe u sebi,
koja u svom tijelu
tako nekad spavam,
dok ne taknu usne
preko ruba svijesti
tu mene u meni
što požudom izgara.

Posted by sibila

This article has 5 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting