[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Tmurnim vezom studen kiše
pozornicu sivu tka,
sitnim šavom grijehe briše
kako samo jesen zna.

Starih mrlja nema više,
pa pahulja snježna ta
stvara, dok je vjetar njiše,
čaroliju bijelog sna.

Čisto ruho svečano je
prekrilo i brijeg i put.
Sve na svijetu utihlo je.

Samo Vjetar širi skut,
samo Breza grane svoje.
Nitko, pšššt!, ne smije čut’!

Autor 3.14yes_men

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting