[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Na obzorju magle snene teške,hladne mrtve sjene
Što prostiru se iznad sjećanja neprekidne.
Žalosti muke poput utvare koracima lakim,tihim
Nečujnim u stopu me zavedeno prate.
Ta bol suočenja između četiri zida
Uokolo mene umiruća mrkla tišina .
I nema nikog da pruži mi ruku,da
Dodirne mi tijelo,osjeti me radošću smjelo.
U kutu mraka gdje granica nema više
Tražeći u mislima izlaz i utjehu a izlaza nema.
Nema više radosti u životu,dobrih nada
I svih nastojanja da ovo će proći,
Taj sam,takav sam,samo patnja i nezamislive boli.
Osta samo jutarnja rosa da oplakuje mi blijedo,mrtvo
Sumorno lice gdje osmijeh ne izmami više,
Nema te boli,nema te patnje da opišem stanje
Ovako polumrtav za ovaj svijet gdje da idem
I čemu da se nadam,neznam ni sam kamo da krenem.
I nema te zore kada ne proklinjem ime tvoje
U vječnosti zagrljaja tvog
Ostah sada sam a ti u naručju drugog.

Posted by Ninoslav

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting