[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Dođe onako iznenada.

Prišulja se u misli i srce.

Ne da spavati.

Ne dopušta mir.

Njene ruke stežu vrat,

u grlu se knedla stvori.

Najradije ne bi ni disao,

kamoli govorio o njoj.

Tek suze što krenu

niz umorno lice

iz očiju punih sjete,

kažu ono što šutiš.

Boli života,

rane nastale riječima,

oslabljeni živci

ponavljanjem obrazaca

ponašanja ljudi koje voliš,

sve se to skupi

u slanoj vodi što teče,

pa ispustiš dušu

da bi je očišćenu mogao

vratiti u sebe,

u nadi da će novo prljanje

teći nešto usporenije,

da će više vremena proći

dok se opet slomiš.

Posted by plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

This article has 3 comments

  1. Suzo moja
    Đe ode
    Kako naci riječ za toliku bol.
    Tako bih ti je volio pružit
    Ne postoje.Nemam te riječi
    Duh ti spremam kao ti puno
    puta meni.
    Bog veliki nek ti bude na pomoći

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting