[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Danas mi dušu pritišće tuga,

s naporom jedva udišem zrak,

samoću žudim i vremena druga

jer sve što vidim prekrio je mrak.

 

Istrošeno tijelo gorke suze lije,

ojađena duša priča uzdasima.

Što sam htio nigdje vidjet nije

zamjeni se krepost porocima.

 

Svi moji snovi isprazni su bili,

rađaju samo utvare i spodobe;

sve dobro podleglo je sili,

iznevjerene su pravda i slobode.

 

„Čovjek se rađa s istočnim grijehom.“

Da li svi ili samo netko?

Dobri žude za nebeskom utjehom,

a zli na zemlji piju med i mlijeko.

 

Pritišće patnja Joba pravednoga,

Čak ni psi neće lizat bolne rane,

krhka je nada i u dobrog Boga

da će udjelit neke bolje dane.

 

Autor Gradinar

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting