[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Tišinom obasjaj  sjenu  ti  nemiru,

i sve ove noći u jednu pretvori.

Šapat kao kap istine biva obrisana

sa nježnih obraza ,

i ruka u pozdrav uz zvuk tišine ..

I taj nemir što nikad ne nestaje ..

i sjene što se prostiru u nedogled niz sve prašnjave putove..

 

Jednom srebrom ispisane tišine

ispod zvjezdanoga svoda,

topli dah uz umorne oči

i sjećanja kao paučina,krhka i gotovo nevidljiva..

 

Taj košmar kraja nema ,te sjene su prevelike,

te riječi niz ulice klize ,prazne i nijeme ,

bez imalo srama ..

a sjene,te sjene samotni putokaz za nigdje ..

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Posted by Hyperion

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting