[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Srce je mrtvo,

u grč je stegla jeza vreli duh,

mine ovaj dan,

težak  olovni san.

 

Prolazi orkan,

protkan starim zlatom mrtvog sunca,

kroz grudi, sjećanja i tugu,

kroz crno propelo i moje bolno čelo,

kroz pustoš razdrte duše.

 

Srce je puklo,

srce što je vjekom bolesno tuklo,

i plovilo rijekom želje ubitačne,

Srce je puklo

i sada čami u muku

( traži iskupljenje).

 

Fenjeri zlatni  lašte

gdjekoju uplašenu suzu,

što titra u zjeni

i prate po zidu crne sjene tašte.

Odgovori

Subscribe without commenting