[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Tišina novog dana
budi se u mojim očima
– pospremam snove pod jastuk
i kroz svoje misli prostirem jutro
što me dočekuje
nasmješeno tvojim osmjehom.

U tišinu novog dana uranjam
noseći te duboko skrivenog u sebi
– sakupljam nedodirnute dodire
raspršene u srebrnoj zori
što u moje oči ulijeva tvoje snove
od kojih kroz svoj dan
snena prolazim.

Posted by shadea

This article has 16 comments

  1. Sve svoje snove pospremas. Ozarena osmjehom voljenog, utapas se u njegove snove i uljuljkana njima kao ocarana nastavljas snivati prepustajuci se tisini dana.
    Velicina i nesebicnost ljubavi i jeste u tome… svoje snove podrediti snovima voljenog, sazivjeti se s njima dozivljavati ih kao svoje i osjecati mir i neizmjerno zadovoljstvo zbog tog.

    Veoma lijepi njezni i topli stihovi.
    Lijep pozdrav 😀 😀 😀

    • Znaš Duško…baš mi se sviđa ovaj “omekšivač snova” 😀 A sad sjedni i jednu s tim omekšivačem napiši dok ti ja ne ukradem tu ideju! 😀 😉
      A Pipi…ne znam kud se djeo ali me analize nikad nisu takgirale pa ne bi ni sada…ma nije loš ni taj Pipi,samo kad se navikneš na njega 😉 😀

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting