[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kad se ujutru probudim grc mi je u dusi.
Ponekad mislim da se svijet oko mene rusi.

Mozda me samo pjesma u zivotu drzi,
a srce mi przi ta tisina gorka.
Tisina i iskrena tuga.

Rekli smo mnogo uzalud, a ono sto smo morali nismo.
Ja sada najdrazima na drugom svijetu pisem pismo:

Zivot ljubavi izgleda prodje, sada su ostale sa mnom tisina i tuga.
Da li na ovom mjestu postoji ljubavna pruga ili je to samo put zadovoljstva i koristi?

Nazad ne mogu, a naprijed jos ne znam,
sve izgleda k’o bezdan.

Rijeci se gube, a poneka bljesne u stihu.
Ja samo zelim da sprijecim bol veliku.

Magla je danima, a i one koje vidim k’o da nisu tu.
Jer ja vise zelim lijepu tisinu nego rijec.

Mnoge oci su slijepe, vide samo sto zele.
Takvi se brzo iz mog srca sele.

Oni koji tiho dodju, iskreno tu ostaju.
Dio pjesme mog zivota postaju.

Autor Chokee

Odgovori

Subscribe without commenting