[Ukupno:2    Prosječno:5/5]
Poput bjesne oluje
u meni raste,
odzvanja i krši
zvuk tvoje šutnje.
Tišina,
pokopana sjećanja
u grobovima bez imena,
bez svijeće,
bez posjetitelja
zaboravljena u tišini.
I glas ti zaboravljam,
možda je zvučao poput vjetra
ili žuborenja potoka,
ne sjećam se više,
možda je zvučao upravo
kao tišina.

 

Autor Netko

Ova objava ima 5 komentara

  1. Pogodio si me sa stihovima ravno u srce sa stihovima “Tišina”i prisjećam se svih stihova koje sam pisala od 1991. godine. Evo samo za tebe jednog stiha iz pjesme koju još nisam objavila:
    “Nas nema više
    u rumenim jutrima,
    niti nas nema
    više u srebrnim noćima.
    Mi smo crveni makovi u zlatnoj pšenici,
    naše su ruke dozrjelo klasje
    koje lahor miluje.”
    Lp!

  2. Hvala sto citate i sto pisete Sissi, plavo sunce, servus nomercy. Svi smo nekada osjetili tu tisinu u zivotu, najtezu tisinu. P.S. Sissi hvala za stih 😊. Podsjeca me na jednog od najdrazih pjesnika i mislilaca Halila Dzubrana. Lp svima i zelim vam ugodan dan

Odgovori

Subscribe without commenting