[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Fali mi ponekad onaj zvuk tišine,

zvuk u kojemu ničega nema.

Kada se crni oblaci spoje

iznad nemirnog mora.

Kada se čuje samo šuštanje drveća.

Kada me hladni vjetar udari u lice.

Kada mi razburkano more zapljušti po obrazima.

Taj osjećaj tišine koja se sastojih od tihih tonova,

tonova koji upotpunjavaju svaku moju misao,

svaki moj pokret.

Tada osjetim kako svaki moj živac postaje živim.

Tada mi je tišina najljepša,

kada nije potpuna, kada nije tiha.

Kada je živa.

Posted by infinity

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting