[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
on je u tišini znao pričat najljepše priče

a ja bi ih slušala satima u nejasnoći

zašto vrijeme tada tako brzo izmiće

nekad bi zamolila da čujem koju riječ više

on bi nastavio pričati sve tiše i tiše

željela sam i ja tada da ispričam koju

da mu barem malo u život unesem svjeliju boju

ne sluteći da mu je neki drugi pripovijedač u planu

i ne želi moje biće

od tada sam ja za njega postala

dio sasvim neke druge priče

nijema od tuge, pomirih se to je sudbina

i od svih riječi na kraju

meni je ostala samo tišina

Autor vallerie

Ova objava ima 3 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting