[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Ja sam u stvari njem,

ja glasa  i rjeci nemam.

Misli se moje koprcaju

nedorecene.

Sto srce moje sluti,

sto dusa moja dodirne

jace je od svake rjeci.

Tisina je,

kroz cutnju izbija samoca iz mojih pora,

rjeci sam izgubio negdje usput..,

neprimjetno,

lutajuci svjetom.

Ljubav me tvoja greje

dok hladni vjetar ravnicu siba.

Mladost si svoju potrosila na me,

lakonoga i nasmijana lebdis u mojem sjecanju,

ja ti darujem

jednu ljubav neizrecenu.

Jer ja glasa nemam

i rjeci nemam.

Tisina…

Dodir…

Pogled pun njeznosti…

Osmjeh…

Vjecnost…

Tisina.

Autor Giorgi_Lesi

Ova objava ima 3 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting