[Ukupno:5    Prosječno:4.8/5]

Zašto ispred mene pokušavaš biti Bog,
što glasnije vičeš meni si sve tiši,
i jednako čvrst je dokaz tvoje ljubavi,
koliko je i kula od pjeska na kiši…

Naš je dijalog već davno monolog,
sebe čujem tek kad od bola pjevam,
o negdje nekom sretnom životu,
i o osmjehu kojeg odavno nemam…

Zašto gledaš visoko i letiš prema dnu,
tamo nema ništa,evo ja ti se kunem,
bacam ti posljednje uže ljubavi,
da iz provalije spasiš što ja ne umijem…

Posted by STIHOVI BY MATEJA

This article has 5 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting