[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Tiho spavaš u skrovištu moje duše
pokriven mojim sanjama.
Poput zaboravljene igračke djetinjstva
iscrpljen od svojih lutanja,
traženja, nadanja.

U mom se srcu gnijezde
tvoje suze poput zvijezde
u plavetnilu beskonačnom.
Šutiš u meni.

Opipaj zidove duše.
Zidove koji se ruše
poput drevnih kupola mističnih dvorova
pod naletom stvarnosti,
dok se snovi guše od suhe realnosti.

Nošeni smo vjetrom,
na neka nova mjesta .
Igra tako česta
koja nas nosi i zove
dok tka naše snove.

Odmori svoju šutnju na baršunu mojih riječi.
Stalo je i vrijeme.
Stao si i ti.
Utihnulo je sve
jer nit vrijeme diše,
nit se klatno njiše,
otkucaji šute.
Dok na ploči noći
zora snove briše kapljicama rose
što vjetrovi nose
sa livade tek probuđene, iznjedrene,
nove nade…

Dani novi teku i sjećanja blijede,
a ti tiho spavaš u skrovištu moje duše
pokriven mojim sanjama.
Poput zaboravljene igračke djetinjstva
iscrpljen od svojih lutanja,
traženja, nadanja….

Posted by Lirana

This article has 4 comments

  1. Lijepa pjesma!
    “Opipaj zidove duše.
    Zidove koji se ruše
    poput drevnih kupola mističnih dvorova
    pod naletom stvarnosti,
    dok se snovi guše od suhe realnosti.” -> super!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting