[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

 

Čuješ li krhke pucketaju kosti
lepet je krila utihnuo nad vama
pod tovarom crnih grijeha samara
padaju anđeli od iznemoglosti

Od kobi preza i kune se u nju
ne plaši se Boga sveživoga
onaj što u sebi prezire sumnju
da ikoga voli sem sebe samoga

I zvijezdicu svoju po nebu prati
koja ga vodi u mračne budžake
da zemlja se okreće ne znq da shvati
a ta ledena santa guta sunčeve zrake

I nije mu ona po rođenju znana
udahnula dušu i za njega pala
probodena od rana

Jer da je svaka od sunca veća
zar i ona ne bi svoga posmatrača
što joj se klanja i Bogom ju zove
digla iz tame kad otvori prozore

A ona ga samo u pijanstva baca
besmislja mašte i sjete – varioca
zbilje za njene plavičaste krake
što tek u pjesniku nekom
na momente samo upale mrake
u pijancu ludom gonjenom snom

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting