A trebao je to biti običan šapat prije sna,
ali eto,
molitva se grlena i hrapava izmolila, od nekrsta.
Glasom iskonskim se odaslala k nebu.
A grgoljila je tako nestvarno,
a poletjela je iz dubine duše,
tako tiho,
tako hrapavo.
Strah me Boga zbog grijeha moga
i čežnje moje u duši.
Strah me Boga zbog željenja velikoga,
i žala moga za ljubavi.
Strah me i samoga Sotone
zbog dobrote koju nosim u grudima.
Zna dobro duša ova da na svakome svijetu
i dobrima
i lošima sude.
A trebao je to biti običan šapat prije sna,
ali divna molitva je grlenim glasom u samoći grgoljila,
moja Ramaela.
Paklu se ipak, eto, ne nadam,
Raju još manje.
U ovoj noći ne grgolji molitva onima koji mogu;
i onima koji umiju.
Tebi grgolji i nemoćnima, tebi grgolji.
Ja noćas grlenom molitvom na milovanje pozivam tebe Ramaela.
I na ljubljenje te pozivam.
