[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Ja više ne umijem voljeti šapat, niti uzdah,

niti tišinu milovanja.

Ne volim okus sreće – izmaknut će mi se čim osvane jutro.

 

Ako je nebo – iznevjerit će me?

Ako je cvijeće,

uvenut će prije vremena umiranja!

 

Jedino što još smijem voljeti,

smijavice su nedostižne – daleke…

i tihi korak nježne srne.

Posted by feniks

Onajetihohodila, onajetihouzdisala, njenesmijavicenemoguzaboraviti...

Website: https://nizmahalu.blogspot.hr/

This article has 4 comments

    • Hvala ti drago moje i plavo sunce. Ma što ćemo mi, čeljad jednaka. Nešto novo više ne možemo voljeti, samo smijavice daleke i tihi korak nježne srne. Ama evo: ti si naša nježna srna, eto 🙂

  1. Hvala! Da sam nježna kao srna, jesam, ali nadam se da hitac kojim sam pogođena nije dovoljan da mi ubije želju da jednog dana zavolim ponovno.
    Istini za volju, smjenjuju mi se svako malo želja da opet volim i želja da nikad više ne volim.
    U međuvremenu, još uvijek volim onog tko je to kolebanje prouzročio. Dokle, samo Onaj gore zna.
    Dragi pjesniče, samo ti nama piši o Njoj, a ja ću o Njemu dok ga ne prebolim.
    Lp
    🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting