[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Odlaziš pognute glave
Tužno, nečujno, stidljivo
koracima teškim,
srcem ranjenim…

Ostavljena u suzama
duša mi, ranjena peče…
Srce zarezano otrovima ljubavi
sasvim tiho, duboko tone,
bez nade u nepovrat…

Anđele molim za njegovu ljubav,
Srcem koje nesebično voli, tuče,
Ljubav mi vratite jedinu, svetu…

Ne dozvolite da osjetim bol
ovako beskrajnu, izgubljenu u lavirintu…

Odlazim uplakanih očiju
zgrčeno na ramenima nosim bol,
Utisnut u svaki mišić tijela mog…

Gubim se polako
srce umire,
tonem u beskrajnost

Odlazim tiho, najtiše,
sasvim sigurno…
Nestajem…

Autor : Monja Jožef – (Monia)

Autor Monia

Odgovori

Subscribe without commenting