[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Jednog ću te dana zaprositi

kao zlatnu zatvorenu školjku

koju moram uvijek nositi

kao svoju najstariju boljku.

 

Pitat ću te, dušo neizmjerna,

zašto šutiš, tako sama,

tako skromna, tako smjerna

kao da je prikladna ti tama.

 

Zašto se ne usprotiviš, ne pobuniš

kao da ti ne treba sloboda;

na riječ moju nikad se ne uzjoguniš.

Hvali, dušo moja, Gospoda,

 

hvali sve što ja donosim

da si život vratiš

jer ti sve što ja zaprosim

uvijek samo tiho pratiš.

06.02.2016. 13:38

 

Odgovori

Subscribe without commenting