[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Pretvori me u meandar

u mramornu prikazu,

hladnu i nepomičnu kao klupa.

I da nitko ne pogodi koliko sam star.

Glatku kao staklo i koža u srazu.

Pisti ćemo Akademiji pisma skupa:

 

To ti možeš, izgladnjeli Julije Knifer.

Oboje ćemo razmisliti polako i zrelije.

Nije nam u životu lako Knifer Julije.

Samo daj da se borimo pošteno i fer.

 

Pretvorit ću se u meandar

Kritičarskim pogledom hladnim,

neka iz mojih crteža izraste meandar,

s riječima bez milost, odurnim i gadnim.

Dok ne osjetim kako sam vječan i star.

 

Pretvori me u meandar

dok ne prođu snježne životne oluje,

dok sam još gladan i sav crn u sebi.

Mozak moj i onako samo ratio štuje

Dok ovo vruće srce drhti od hladnoće.

Dragi moj, istina se, dok je vruća kuje.

 

Pretvorit ću se u meandar

I čekati tako u milosti života,

Da me proljeće bujicama ispravi.

Nositi ću svakome osmjeh na dar,

Jer u crnom i bijelom nekakva je divota

Koja neće mene u sebi, da potpuno shvati.

Što ne da nježnosti da se uspravi

i da opet jednostavnost u moj život vrati.

(tomisl@v 1.9.2014)

 

Ova objava ima 1 komentar

  1. Gle tko se to vratio.
    Opsovala bi te zbog tih nekih
    posudenih stihova,ali pretvaram se u mramor,hladan
    i nepomican ,a ni nemam volje.
    Pa, neka ti bude,dobro dosao
    😛

Odgovori

Subscribe without commenting