[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U prozoru sobe iskre krajolici rumeni
šumovitih bregova, toplih ljubičastih boja,
u zimskom predvečerju zubatog sunca,
otopljenog snijega u tišini plavoga neba,
a vrijeme teče, teče sunovratno, nečujno.

Dok čekam tvoje buđenje u postelji bijeloj,
moje te vrijeme čeka poput prastarih breza
što tuguju za zelenim lišćem u jeseni,
ti spavaš, tebe nema, nema tvog glasa,
dal ćutiš titraje mog srca u vrtlogu sna.

U mojoj duši melankolija nemire stvara
čudesnom ljepotom rasutih duginih boja,
u vrtlog začarane šume, ljubavne balade,
rasplićem poeziju u trenucima samoće
u najfiniju nit božanstvenog uma.

Valovi moje žudnje šalju ti mirisne snove,
miris rasute zvijezde u krošnjama sna,
buket snježnih pahulja lepršave mekoće,
kao postelju nježnih miomirisa ruža,
moje ti srce priča nježnu priču o ljubavi.

Autor dinko1941

Slikar sam umjetničkih slika u raznim tehnikama i pišem poeziju

Ova objava ima 16 komentara

  1. Dinko prekrasno kao i uvijek. Koliko lijepih poetskih riječi može izaći iz pjesnika, dok samo čeka buđenje svoje drage u postelji bijeloj. I ispričati nježnu priču o ljubavi.
    LP i ugodan dan.

  2. Dragi Dinko…prelijepo…tvoji su stihovi ko meke pahulje pune nježnosti i zadovoljstva :)))

    Hvala ti na linku tvog bloga…”prošetam” ja njime tu i tamo kad imam vremena :)))

    ჱܓ tvojoj Nadi

  3. a vrijeme teče, teče sunovratno, nečujno.

    Izraz sunovratno je prekrasno ukomponiran,podsjeća i na cvijet i na brzi, neuhvatljivi protok vremena. Jako lijepa pjesma, nježna, ljubavna. Čestitam i lijepi pozdrav šaljem.

Odgovori

Subscribe without commenting