[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ti – kao istina ležiš
nad ostacima sudbine,
ne pomičeš pjesak laži.
ne vitlaš snove ostarjele
i ne vidiš suze iznad oblaka…
Ti – zatvor duši si dala
i smiješ se u zagrljaju tuge
ne znajući
koliko su poljupci varljivi,
ljepota prolazna
a tišina vječna…
Gledam tvoje izlaske iz sjene,
mutne oči
zamagljene
dahom uzavrelih strasti

a ipak te ne vidim…
Daruješ pustoš
svakom tko te dotakne
i pruži ruku za
tvojim lepršavim odsjajem
.
Ti – samo si sjaj ljetne kiše.
duga iznad rijeke snova,
let lastavice
pod čijom sjenom utjehe nema

Ti – ne poznaješ žalost,
ne osjećaš sram,
ne vidiš pakao buđenja
i ne čuješ tihi krik hodanja
po razbijenom zrcalu..
Bol je gledati u tvoje oči,
sresti tvoje korake,
proći istim stepenicama,
dodirnuti te,
okrenuti glavu
i bez sumnji potrčati
u susret nebu…

Autor ursus-major

Ova objava ima 9 komentara

  1. ..Koliko su poljubci varljivi, ljepota prolazna a tisina vjecna…
    ..ne vidis pakao budjenja i ne cujes tihi krik hodanja…pesma mi se cela dopada, ali ovi su mi posebni…jaki stihovi ogorcenja…pozdrav i osmeh leti…))))

  2. ne čuješ tihi krik hodanja
    e moj-a ursus ,da si napisao-la samo ovaj stih meni bi bilo dovoljno..hvala na uljepšavanju ove većeri..i lijep pozdrav od zadovoljnog čitatelja

Odgovori

Subscribe without commenting