[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Koja uvijek imaš neki euro zame!

Ti koja uvijek imaš opravdanje za nju,

samo zato jer je sestra.

Ti  koja uvijek nosiš breme

Naših oluja i smiraja!

Ti koja si uvijek bila drug i razumjela

Čak i onda kada nisi praštala.

Ti si otišla. Predao je otac tvoju ruku

Ko što je moja suza skotrljala se niz obraz.

Tko će sada sve to?

S kim ću sada nositi kamen srca mog?

Konačno je spao kamen sa srca tvog,

Jer, imaš svog čovjeka.

Imaš svoj život.

Čak uz pečat. To što je cijena bila

Promjena prezimena, pih.

Ta prezimena su u nas žena uvijek…tuđa!

Neka uzimamoo, neka dajemo, neka ostavljamo.

Neka ipak traju? Sretan ti put, kćeri moja.

Sada si svoja…njegova. Vjenčanje mi te uze,

Da bi te dalo. Njemu, sebi! Neka,

ipak je to samo jeka…

neke mene,

Tebe…

Žene…čovjeka!

Autor mirisjute

Odgovori

Subscribe without commenting