[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Večer je crvenozlatna

moje misli lete, kao brze ptice,

prema dalekim ravnicama

nad kojima gasne dan

dok se vjetar igra tvojom kosom

Tamo sam davno

pored stare šume sagradio kuću

i slušao slavuja kako pjeva

o ljubavi

Pričamo o tim danima,

kada smo bili nedužni kao djeca,

pretvarajući ih u legende

Ti me tješiš osmjehom

tvoje oči šapuću mi riječi

koje su dugo sazrijevale

u krošnjama u dušama

Pospani oblaci

prelijeću iznad nas

i miriše divlja ruža

Sve je lijepo i sve je grubo

u ovom svijetu koji dođe i prođe

i da ti nisi tu

bio bih izgubljen

kao mnogobrojni pripadnici moje generacije

Ti si moj trenutak i moja vječnost

morao sam da te pronađem

i da nisi postojala

ja bih te izmislio

Autor Sumiko

Ova objava ima 8 komentara

  1. morao sam da te pronađem
    i da nisi postojala
    ja bih te izmislio.

    Čini se da se ostvari sve što čovjek zamisli. kao da misao prethodi zbivanju. Lijepa ljubavna pjesma puna neke tihe sreće. Veliki pozdrav!

Odgovori

Subscribe without commenting