[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U zatišju mokre ulice

dok studen se  njiše u odsjaju večernjih zavjesa,

koračam još neispjevana,

svakom misli o tebi neraskidivo zamršena.

 

Srce mi odzvanja u topotu vilinskih kočija

i u tren nebo se rasplesalo zvijezdama,

svaka kap kiše

kap je žedne žudnje,

topla i odana,

paperjem duše omotana.

 

I dok skrivam te u stih,

želim te dodirnuti urlikom,

odnijeti u vrtnji vihora u jeku svih svjetova

da svaka se čestica zraka nadiše tvoga postojanja.

 

Tihim glasom rastrgnutih minuta

šaljem ti pismo ogoljenih uzdaha

da čežnja tvoja nije usamljena,

da negdje se s mojom poigrava,

možda na površini jezera,

u izgubljenom vremenu nečujna.

 

I sve se čini mogućim…

Jer što su daljine…

ako nisu putevi do tvojih očiju,

što su praznine

ako ne planete do tvoga sunca,

i što je ovo što me pokreće,

ako nije ljubav

koja oduvijek tvojim se imenom zove.

 

Autor vila

Ova objava ima 32 komentara

  1. Da, vilo draga, ponekada je gotovo nemoguće razumijeti nemoguće, ali je moguće razumijeti, upoznati tebe u stihu, u pjesmi, jer lako je moguće da ti potpuno razumiješ nemoguće. Pa tako s tobom, nemoguće postaje moguće. Ugodan dan, i jedna moguća pusa, pa da nemoguće ipak postane moguće.
    Pippo1906
    LP

    • Ma s tobom je sve moguće. Čak i kada se nešto čini nemogućim, ti svojim mogućim nemogućnostima učiniš da se izgubim u mogućim svemirima nemogućeg.
      I da..moguće je primiti tvoj mogući poljubac isto kao i dati ga tebi!
      ♥ila

  2. I dok skrivam te u stih,

    želim te dodirnuti urlikom,

    odnijeti u vrtnji vihora u jeku svih svjetova

    da svaka se čestica zraka nadiše tvoga postojanja.

    Divno Vilo. :))

  3. Jedan si od rijetkih autora na ovome portalu čije su SVE pjesme jako dobre, s tim što tvoje imaju više ljepote od ostalih.
    I ova pjesma je još jedan biser u niski.
    pozz..

    • Jako puno mi znači ovo što si sada napisao jer me smještaš na vrhove vrhova…nadam se da ću svojom poezijom opravdavati i dalje tvoja razmišljanja…ljubi te ♥ila

  4. U zatišju mokre ulice
    dok studen se njiše u odsjaju večernjih zavjesa,koračam još neispjevana,
    svakom misli o tebi neraskidivo zamršena.

    prvi stih mi je najjači

    pozz

Odgovori

Subscribe without commenting