[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Naravno…sada to vidim
Ti ćeš me ostaviti….
Sjena na suncu
Ljubav na starom groblju
Hladnoća u kojoj smo trebali šaputati smrtnicima
Protokom prozirnih života
listić mi nosi do uklesanog prezimena
sve je to od sada pod znakom upitnika
a i sama ljubav o predstojećoj smrti što je držala govore
I sve malo cvijeće
Što ga nisam gazio smrtan
Poštujući njegovu kapu budućnosti
od tuđih pogleda
sve je to sada pod znakom upitnika
jer naravno
ti češ me ostaviti
A kako biti će još snjegova
Pa još zaljubljenih
I Nije bilo toliko loše
Dok su dolje spavali pokopani
Hrčci i Stari pukovnici
Sjećam se kao da je bilo sutra
Ti si skidala svoju ljupku svjetlosnu košuljicu
pretpostavljena
skidala sebe
o kojoj pričaju pjesme
jezerskih ptica i zvižduci dimnjačara
o kojoj je pričala noć nas samih u grobovima
I osmjesi
U dječjim igrokazima izrezanih
Pod žutim Mjesecom dječje slikovnice
Lutaka na rukama lutke
rukama na mukama šutke
što slažu vreće pijeska
na podrumska okna probušenih ratova
poradi ljudi kraj minobacača
zbog cvrčaka koji će ih preživjeti
i gole
u travi vidjeti
a i nas
tužne
vidjeti će mrtve kao kože klaonica
Jer…naravno
Ti ćeš me sada ostaviti….
kada je sve u normali
Možda to i nije toliko loše
Jer nećemo imati bebu
I neću reći
Spavaj čedo!
Ko Kapci mamini dok nebo gori
Od zapaljenih utroba gradova
U ponavljanjima ploča pokvarenih kao ljudi
Psst…tiho
i našu podzemnu životinju ljubavi
okupanu
u rijeci sreće prvorođeno umrlih
puštamo na surovi beton slobode
Još prije prvih gromova proljeća
Mi…slijepi i lijepi
Kao priče o Smrti ptica
Kao opjevani
Slavuj na Dvoru dinastije Ming
Kao Milonga Cardosova
Jedinstveno sred zelenog
svo vrijeme
Tvoje se crnilo očiju prosipalo
Po meni sipo obraza
I ja bih..oh, Bože što bih ja sve htio
Ali neću stići
Jer naravno
Ti ćeš me ostaviti
Kada doplove nova
bića zaljubljenih
zajedno sa tužnim pjesmama bijelih kitova
pijanih ko pjesme
među dalekim pomorcima
otočkim potomcima
od djece ovih istih trava
od neba svih svršetaka
Samo…
Pijesak je samo
Budućnost gradskih ulica
Pojedeni snijeg
vrijeme istopljeno
mirisi kolača i
Zaboravljene sjene
Bez oborene glave
Polaznika Jutarnje škole
oživljavanja strave
gradskih tramvaja..
odlazaka na posao..
A ja?
Sanjat ću Tvoje malo veliko srce
U danima bez nade
A i onim presvijetlim danima
ostavljenog ostarjelog
Jer naravno ti to nećeš propustiti
Kao Matoševog clowna
Što nosi krijesnicu
Na dlanu
Ti ćeš me ostaviti
I nenadanu Tebe
Pazit ću u molitvi
O Tebi
Tužnoj i nepostojećoj
i da….. još nešto;
ne očekujem
samoću
kao dugi dosadni put
jer dok sve se bude topilo
Tvoju dvojnicu
koju mi nemaš prava oduzeti
i koju sam zamislio još onda
Maaa…znaš u kojoj slastičarni
Nosim u sjenu Lorcine
Razvaline ukočenih nebesa
Gdje svi osim pijanica večeraju život

Posted by lulallay

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting