TI

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Ti –

sa očima boje sjećanja

i licem boje mraza,

kosom boje vjetra,

što govoriš glasom nijemog sna

i hodiš stazom mojih stajanja…

Ti –

što vaskrsavaš odavno umrlu radost,

kad dotakla je dna

na putevima mojih suludih kajanja…

 

Ti –

sa glasom kao tišina nakon oluje,

sa licem što svenu na prvom jesenjem mrazu,

pa potonu u beskraj na dnu duginog luka…

Ti –

čiji se odjek k’o tužna pjesma u daljini čuje,

stopama sjećanja gaziš zgaženu, životnu stazu

kraj koje odavno stoji skamenjena, moja pružena ruka…

 

Ti –

što nosiš oblak od zlatnog perja i sna

na kome sanjam ljubav i anđeoska krila…

Ti –

nevini aneđele, što sve moje tajne zna

i ognjena utvaro iz pakla, u snu si mi bila…

 

Ti –

sa očima boje sjećanja,

sa glasom eha mojih kajanja…

 

K’o ikona pred kojom molim

da srećnije živim,

i da Te volim…

 

Autor Kalen

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting