[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Težak je to pos’o,

Dan i noć drijemati,

Ništa nemati,

Prst u uho stavljati

I ništa ne stvarati.

Jer i to dosadi,

Na krevet te posadi.

Nit’ kud’ ideš,

Nit’ šta radiš,

Samo muda ‘ladiš.

Ustaneš i misliš

Baš je grozan dan.

A zapravo nisi ust’o

Jer ležiš po vazdan.

Pa se stalno buniš,

Pa se stalno žališ,

Kako ti je teško

Što nigdje ne pališ.

Mrsko ti druge gledati

Kad’ na more krenu

I ponesu, znaš onu,

Tvoju omiljenu kremu.

Pa bi malo i ti,

Al’ šipak, zaradio nisi.

 

Autor Slađana Golijanin

Rođena 1987. godine u Sarajevu. 2011. magistrirala komparativnu književnost i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Piše i objavljuje poeziju, eseje, reportaže, novinarske članke, kritike vizuelnih, pozorišnih umjetnosti, te filmske i književne kritike u raznim medijima regiona, kao što su portali i časopisi posvećeni kulturi, umjetnosti i književnosti. U slobodno vrijeme pleše.

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting