[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Snubiš ju k’o tetrijeb svoju pticu ,oduševljen klikćeš i pojiš ljubavni zov.Vrtiš se oko svoje osi raskriljujući prekrasnu lepezu pozadine od perja ,kočoperno se nadimlješ hvalospjevima o njenoj ljepoti ponovno krećeš u osvajanje,boj.
U sebi korake brojiš, smišljeno nižeš nisku od truda ,klokoćeš promuklim glasom,pjevom gugutajući mazne joj stvari kao da je posebna koka neka.
Zaljubljenim pogledom zamagljenim od strasti češeš se ovlaš o krila njena meka.
Nožice ti tanac neprestano plešu  i ne žale truda vježbaju alegro iz mašte drhtureći od želje.
Beskrajno daleko i slatko bolno do svireposti čeka se vrhunac. Goriš, kakova je ? umireš od znatiželje.
Predaješ se do kraja tom porivu ,život za taj tren daješ, moliš se da uzalud trud ti nije.Samo mali korak fali do ostvarenja snova.Finiš ti samo preostaje,izvodeći refrene neke pjesme opijaš samoga sebe i nju ,čekajući da zarudi zora.
Jutarnjim krikom osvajač postadeš uz vrisak ostvarene želje. Pucanj vlastitog poraza nakon predivne igre prazninom plaćeno ubrzo prestaje  veselje.
Šćućurena i zgnječena tvoja pohotna darežljiva ptica najednom posta, obična tetrjebica.
Omamljena tobom budi se iz sna kao da je ona ustrjeljena,  guta ne isplakani ponos, ponižena . Osjeća bezveznost ovog tetrijeba koji umišlja da je sada car te mu poželi osvetnički dar.
Upucana vlastitom krivnjom da u žalu on zauvijek snuje savršenu pticu ,ovu tetrebicu.

Posted by katarinapah

Imam 56 g,udana,dvoje odrasle dijece,dvoje unučadi. Pišem ,obožavam poeziju,,,

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting